Dnevnik posebnih

Ovdje možete pročitati sve o razvoju jednog posebnog bića, posebnog brata, posebne mame i posebnog oca. Svrha: primanje i davanje savjeta za roditelje početnike, a naročito za roditelje s Down syndrome djecom. Blogg sa pravopisnim greškama!

24.02.2016.

"Lijepo mi je s tobom znaš"

Film redateljice i posebe sestre Eve Kraljević, samo je potvrdio moj opravdani strah da Ekrem ne živi Davudov život, da mu to ne bude nametnut životni put. S druge strane treba dozirati i da od Davuda ne tražimo nemoguće. Sad treba biti maher i naći sredinu za obojicu.

24.02.2016.

iskrene duše

"Šta radite vas dvojica, tamo u sobi?" "Tučemo se."

18.02.2016.

polugodište

Polugodište drugog razreda, uspješno je okončano, zahvaljujući novom jako dobrom asistentu i novoj učiteljici koja želi napraviti korak više u svom radu. Od nastavnog vjeća dobili smo dopust da drugo polugodište pohađamo od aprila jer pripremamo Davuda , Ekrema (i sebe) za život u drugoj državi, pa dva školska mjeseca provodimo na obzervacijama za Davudovi novu školu, a Ekrema za novi jezik i novu školu, raju itd. Namjeravamo da drugi razred završimo u Bosni, a poslije lice ovog bloga poprimit će novi izgled :)

01.10.2015.

Drugi razred

Prošao je već mjesec dana Davudovog drugog razreda. Imamo novu učiteljicu (predhodna je na godišnjem bolovanju) i novu asistenticu, a mi posebni nemamo nikakav grč, totalno hajflaj. Sećam se kako sam u prvom razredu nabavila školski godišnji kalendar i po njemu križala dane (kao u zatvoru) i tražila mjesečni plan rada od učiteljice, grčevito se državši programa i nervirala se što ga učiteljica slijepo ne slijedi. Kada smo dobili knjižicu na polugodištu bilo je to ravno Nobelovoj nagradi ( ne pretjerujem). Preopterećenost je okončana fatalnim lomom moje lijeve ruke zbog kojeg dobih skoro tri mjeseca bolovanja. Višak od 9 sati dana, donio je mir mom domu, meni, djeci i babiju. Davud je počeo da piše, da se potpisuje, da rasprema svoj krevet i sl.  Ruka je vratila skoro cjelu funkciju i vračanjem na posao sve je ubrzo pretvoreno u grč i haos i opet negiranje olovke, jer kao niko drugi osim mene ne zna to da radi s njim. Ljeto je bilo krajnje rekreativno početak hajflaja pa smo u drugi razred ušli opuštenije. Sa novom učiteljicom smo dogovorili da asistent bude na časovima bosanskog jezika i matematike, a na ostalim časovima i cjeli petak, Davud treba da se bori sam. Asistentica je prošla mini edukaciju sa Davudom i u stalnoj je saradnji sa logopedom i defektologom. Uz novu energiju dopingovanu novom radnom okolinom, dobijamo i nove rezultate i snagu da ima ljudi koji srcem rade svoj posao, koji žele ostaviti svoj pečat na ovom svjetu, makar to bilo kroz potpis male hipotonične ruke, čije srce cvjeta kada dobije smješka.

29.07.2015.

69

Prije devet dana Ekrem je napunio 6 godina, a danas je Davud napunio 9 godina. Čestitali su jedan drugom godine koje napuniše, izvadili svjeću iz maffina i doručkovali. Treba li učiniti djete posebnim za taj dan? Hmmm to je kao svaki dan, ali neki mali party u krugu porodice i prijatelja sa kojima je proveo tu godinu života i koja dolazi njemu u čast, pjeva mu pjesmicu i daje neočekivani poklon, bitno je organizovati i upriličiti kako ko može. Radi samopouzdanja i osječaja da je i on bitan užoj i široj zajednici i mi organizujemo to skromno druženje. Ove godine ćemo sa djecom napraviti mali rezime aktivnosti koje su u svom dosadašnjem životu uspjeli savladati i pohvaliti ih kao su jaaako dobri, ali i zadati nove aktivnosti koje bi u predstojećoj godini bilo lijepo da savladaju i da se to očekuje od njih (svjest o obavezama) kako bi za novi rođendan imali malo veći spisak vještina i aktivnosti koje su uspješno savladali.

28.07.2015.

odlazak u krevet

"Odgajajte djecu u vremenu kojem žive" je dobar savjet kojeg se nisam pridržavala, što se tiče odlaska djece na spavanje. Primjenjivala sam metod odlaska u krevet nakon crtića (kojeg ja odaberem) u 19,30 h i to je bilo jako dobro odrađeno jer sam imala 3 sata bez djece da odradim pripreme za naredni dan i da sa babijem pogledam film. Međutim ta satnica lišila nas je raznih susreta sa prijateljima čija djeca odlaze na spavanje u 22,00 ili još gore u 23,00 sata. Smatrala sam da je to teror prema djeci koja su željna sna i ne mogu biti u top formi za odlazak u vrtić/školu itd... i šta se imamo sastajati i kafenisati u 20,00 h. Firer u vidu mene je pogrješio jer... ukoloko u optimalno vrijeme vratite se s posla u 17,00 h u kuhinji ste do 18,00 kada imate taj neki zajednički ručak/većeru, nakon koje sa djecom provedete do sat vremena, a onda crtić i spavanje. Bude se rano pa imamo i zajednički doručak nakon kojeg svaki član domačinstva ide svojim putem i djeca ostaju sa strancima cjeli dan do 17,00 h. Djeca koja odlaze u krevet u 22,00 h imaju dodatna 3 sata sa roditeljima (koje ja koristim za rintanje kuće i trenutak sa dragim mi mužem). Ta djeca su u zaista zadovoljnija i neposrednija od moje djece, a satnicu spavanja svakako nadoknade tokom dana. Doći pameti nakda nije kasno, tako da sada i posebni partijaju do 22,00 zajedno spremajući i pripremajući se za novi dan. Nastojim što manje gledati u sat i strogo se držati neke zacrtane discipline, učim se biti što opuštenija, ali u mom slučaju to je pravo naporno.

02.07.2015.

Dobri roditelji

U predhodnom postu komentar je glasio "To je svakako i rezultat roditeljskog odgoja te djece." Ključni trenutak prilikom polaska u prvi razred bio je prvi roditeljski sastanak, gdje sam se povodeći savjetu starijih roditelja djece sa down sindromom, obratila roditeljima i upoznala ih da su njihova djeca u inkluzivnom odjeljenju. Osjetila sam da su to roditelji i očekivali, da im neko kaže šta taj mali radi tu sa njihovom djecom. Opisala sam im da je Davud od treće godine u redovnim vrtićima, da nije zarazan (i da su sve dječije bolesti iza njega), da mu potrebna pomoć vršnjaka i da će u pratnji Davuda biti asistentica, tako da će učiteljica imati dovoljno vremena da se posveti svakom djetetu u razredu. To je roditeljima trebalo, da znaju da njihova djeca nisu ugrožena, a da su u nekom IN odjeljenju i imaju mogučnost da pomažu. Zamolila sam ih da u svojim kućama, pričaju pozitivno o Davudu. Nije bilo nimalo lako to sve izbiflati, ali efekat je wau i roditelji su obečali da će se potruditi da se Davud što bolje ukopi sa njihovom djecom. Poslije su se i drugi roditelji otvorili i pričali o svojoj djeci. Pedagogica i učiteljica su dan nakon roditeljskog sastanka, pripremili i djecu u razredu (Davud je taj dan bio odsutan iz škole) i kada smo krenuli u osvajanje novih vještina, jaki temelji nisu bili poljuljani raznim elementarnim nepogodama.

26.06.2015.

knjižica prvačića

Nije bitna knjižica, ni opis (predivni opis) djetetovog postignuća u prvom razredu osnovne škole, bit je u svim prvačićima koji su djelili učionicu i klupu sa Davudom. Naučili su oni i slova i brojeve i pisanje i sabiranje, ali najbitnije znanje dao im je Davud. Ta su djeca naučila biti drugovi,pomagati, djeliti, biti dobri ljudi, biti odgovrni prema onima koji su slabiji. Godinu dana su se dogovarali ko će koji dan djeliti klupu sa Davudom i biti njegov pomoćnik, a kada je fotograf došao da im napravi prvu zajedničku fotografiju, Davuda su stavili u središte te fotografije. Ni to im nije bilo dovoljno već su pojedinačno svaki sa njim pravili selfije, kad se dokopaju maminih mobitela. Svako mora da cvjeta u takvom okruženja !

14.05.2015.

Ramazanski planer

Organizacija je pola posla. Volim sebi zadavati kvalitetne zadatke. To znači da dnevnu rutinu doručak /posao/ ručak/vrtić-škola/zadaće-crtanje-pisanje/većera i priprema za novi dan koji podrazumjeva, novu hranu, čistu odjeću, čistu kuću, mjenjem sa prefiksom kvalitetan, a kavlatetan zahtjeva detaljniju pripremu i rad. Rutinski doručak (pahuljice, kriška hljeba i sl.) kvalitetniji je ako se servira kao domaći uljevak uz domaće mlijeko npr.što iziskuje dragocjeno vrijeme jer se kriška namaže za 1 minut, a uljevaku treba 45 minuta i tako za svaku stvar u toku dnevne rutine, možeš bar nekada učiniti kvalitetnijom. A kada? To je već do organizacije i planiranja. Zato vam toplo preporučujem Ramazanski planer (koji je i meni moja Meri preporučila), a više informacija na http://divithana.com/sehara/zanimljivosti/mim-ramazanski-planer-2/

04.05.2015.

Prvi razred

Bliži nam se kraj prvog razreda, početak samostalnog potpisivanja i opismenjavanja, početak prvih matematičkih operacija. Upisali smo Davuda u redovnu (normalnu) školi, kako bi i dalje bio u društvu redovne djece, i oponašao svoje vršnjake, koji ga neizmjerno vole. Smatram da je inkluzija ključni okidač za razvoj djeteta sa poteškoćama, da je vršnjačka podrška bogatstvo prirode i da Davud sigurno ne bi napravio takav iskorak u godini dana, da smo ga lišili redovne škole, bar što se prvog razreda tiče. Ne znam kako i kuda ćemo dalje, konačno sam svoj život svela na razmišljanje dan za dan, a ne do penzije i nakon mene... Duboko u sebi vjerujem da bi osmogodišnja škola koju smo pohađali davnih 80ih, napravila od Davuda famoznog lika. Za sada svog famoznog moram da čuvam od normalne škole, gdje je normalno da se nakon 50 dana nauče sva velika i mala slova i 10 brojeva sa početnim operacijama, počinju diktati i kontrolni radovi. Sačuvati svog famoznog znači da je roditelj jedini kreator, nastavnog plana i programa za svoje djete, djete sa poteškoćama i da će se samo raditi ono što roditelj ZAHTJEVA da se radi, bez pokušaja za nešto drugo. Koliko je roditelj zaista maher u tome, to niko ne kontroliše, niti je ikoga briga. Dok god se osjećam maherom i dok god to bude imalo smisla, štitit ću svog famoznog, a poslije će valjda neki sistem da se pobrine za to, ako sistem uopšte postoji i ako sam možda nesvjesno i ja kreator tog nekog sistema. Za sada se osjećam jako usamljeno i nemam osjećaj da imam bilo kakvo rješenje u rukama!

11.03.2015.

Pozdrav

Samo da pozdravimo bloggere.ba pod okriljem novog vlasnika. Kod nas sve po starom, još uvijek smo inkluzivni, ovaj put kroz redovnu osnovnu školu.

19.08.2013.

čekajući odmor...

- Bajramovali smo u Crnoj Gori

-Oženili posljednjeg ratnog druga

-Sad mrtvi umorni, odbrojavamo dane do godišnjeg odmora u Puli (DS Centar)

-U Puli nas jedva čekaju, a radi manjih troškova postali smo članovi Udruženja u Banja Luci

Davud je na tabletu sam naučio nazive 10 domaćih životinja na egleskom jeziku (nije mi do englesnog jezika, ali sam fascinirana, da je bez defektologa i logopeda skužio igricu sa životinjama za koje uputa ide na engleskom jeziku).

Ekrem sve više koristi olovku i crta sve u vezi mora (delfin, ajkuju, pstrumku, meduzu, sabljarku, alge, krug), konačno smo se rješili Munjevitog i prevoznih sredstava.

Iz vrtića su pokupili fol da sami pripremaju doručak od pahuljica, tako da mama na sto stavi bokal mlijeka i kutije sa pahuljicama, a oni SAMI prave miks mlijeka i pahuci u zdjelici po njihovom izboru.

mama se nada da će uspjeti pogledati bar jedan film na SFFu, karte su tu 

Pišemo nakon odmora !

06.08.2013.

trenutak

"Samo da mama nešto završi i idemo van, sami ti i ja."
Dado nije čekao da mama završi, obukao je cipele i čekao, čekao, onda je otvorio vrata i izašao iz stana, vjerovatno je malo čekao. Odlučio je da siđe niz stepenice, otvori vrata haustora i izađe ispred haustora, dok je mama nešto završavala. Kada sam završila ugledala sam širom otvorena vrata stana.

Ne znam kako sam sletila i obišla pola naselja tražeći djete i kakav sam izvještaj dala policajcima koji su tu patrolirali i koga sam sve zaustavila pitajući da li su vidjeli malog dječaka koji sam hoda, koliko penzionerima treba da progovore u tom trenutku, kakve sam hičkokovske scenarije kreirala u glavi.

On je uredno sjedio između dva parkirana automobila i ubacivao kamenčiće između rešetki šahta. Tu sam prošla X puta, ali sam tek nakon sat vremena potrage opazila malu plavu glavu. Nije bio uplašen, nije bio ni svjestan da je sat vremena sam, on je samo čekao mamu na mjestu sa kojeg obično krećemo u akciju. 

29.07.2013.

7.

Prije tačno 7 godina, postali smo posebni. Posebnost nas svakim danom čini boljim ljudima. Zbog posebnosti smo postali posebno strpljivi, posebno zahvalni, posebno volimo i posebno cjenimo svaki znak pažnje.

Jutros ga gledam kako je postao veliki i zreli dječak. Nosi tanjir s kriškicama mrkve da zajedno sa bratom pojede ispred TVa.

22.07.2013.

otvori prozor ispruži dlan

......rođendan

Pune četiri godine, obilježavali smo puna tri dana. Blagi stid kada je u centru pažnje, ali pogled na tortu daje hrabrost i da se pjeva i da se primi poklon i čestitka. Ekrema u Ramazanu fascinira top i mujezin, a Davuda fascinira Ekrem, pa ćemo skori Davudov rođendan obilježiti na Tabiji  kako bi gledali paljenje topa uživo i organizovali piknik iftar (na dekici sa hurmama i somunima, a poslije se fatati čaršije, akšama i kolača kod Ramiza). Davud je jako tolernatan na Ekremov veliki dan i sretan je zbog njega.

19.07.2013.

idu polako prema lijeku za DS

Scientists Shut Down Extra Chromosome That Causes Down Syndrome in Isolated Cells (STUDY)

down syndrome research

Summary: Researchers have taken a major first step in a possible "chromosome therapy" for Down syndrome by testing the concept of "shutting down" the extra chromosome responsible for the disorder in isolated cells. The discovery opens up new possibilities for future treatments, but it's controversial and could take several years to come to fruition.

By Joanne Van Zuidam | Posted: July 18, 2013

A U.S. research team has corrected the genetic fault that causes Down syndrome. The experiment — in isolated cells — silenced the extra chromosome responsible for the condition. While a treatment is still years away, this discovery brings hope for "chromosome therapy" for the genetic disorder.

In the study, published in the journal Nature, researchers took cells from people with Trisomy 21, as disorder is also called, and silenced the extra chromosome that causes the condition.

"This will accelerate our understanding of the cellular defects in Down syndrome and whether they can be treated with certain drugs," said Jeanne Lawrence, who led the team at the University of Massachusetts.

"The long-range possibility — and it's an uncertain possibility — is a chromosome therapy for Down syndrome. But that is 10 years or more away. I don't want to get people's hopes up."

The genetic disorder arises when cells have an extra copy of chromosome 21.

As reported by the The Guardian, Lawrence's team used "genome editing," a procedure that allows DNA to be cut and pasted, to drop a gene called XIST into the extra chromosome in cells taken from people with Down syndrome.

Once in place, the gene caused a buildup of a version of a molecule called RNA, which coated the extra chromosome and ultimately shut it down.

Lawrence's work shows that the gene can shut down other chromosomes too, a finding that paves the way for treating a range of other "trisomy" disorders, such as Edward syndrome and Patau syndrome, caused by extra copies of chromosomes 18 and 13 respectively.

The research team has already begun work in mice that silences the extra chromosome 21 in early-stage embryos. "That would correct the whole mouse, but it's not really practical in humans," said Lawrence.

What's more, chromosome therapy is controversial — to prevent Down syndrome, the "genome editing" would have to be performed on an embryo or fetus in the womb, and correct most, if not all, of the future child's cells. That science is far beyond what is possible, or allowed, today.

Photo credit: stock.xchng

3 More Things to Read:

16.07.2013.

BILLBOARD

Vidimo se...

10.07.2013.

MISLI

05.07.2013.

ramazanske pripreme

-prozori , vrata, balkon, kuhinja i kupatilo, temeljito oprani

-nove zavjese na prozorima i dva ukrasna jastuka da promjenimo lice sećije=nova soba

-u iranskoj radnji kupljene friške hurme da ne lomimo zube na sušenim hurmama

-domaći sok od zove i višnje, vrijedna žena napravila

-dogovoren odlazak na prvu teraviju sa prijateljicom

-dogovoren zajednički iftar s kolegama na poslu

čekamo te lijepe dane da počnemo s postom, ibadetom i promjenom na bolje... 

28.06.2013.

Klimaks

Sami početci pisanja ovog bloga (kada smo Davuda mjerili u milimetrima) služio je da opiše kako se mjenja tjelo nas trudnih roditelja i kako mi proživaljvamo svoje roditeljske trenutke.

Nakon gotovo 7 godina roditeljskog staža tjelo mame eni deformisalo se sa 18 kg više nego je to bilo prije trudnoća, a tjelo babija za 8 kg više od perioda prije roditeljstva.

Trudnoće nisu jedine uzrokovale masovno povećanje kilograma, svašta možemo okriviti za to stanje (mogli bi u tri posta nabrojati razloge), ali zadovoljni smo očuvanjem svog zdravlja i sad težimo da vratimo i tjelesnu ravnotežu uvođenjem vježbi i bušenjem kašike.

U ljetnom periodu relativno lako sam mogla skinuti tri-pet kilograma, međutim u novije vrijeme muku mučim da se održim na postojećoj kilaži koja se vratolomnom brzinom povećava. Nalaz hormona u krvi je u granicama normale. Čitajući o klimaksu osjećam sve njegove simptome i mislim da sam na početku tog perioda koji može da traje 15 punih  godina. To znači da ću u 53 godini biti mirna, ako je doživim.

 

18.06.2013.

roditeljski sastanak

U novom vrtiću imamo individualne roditeljske sastanke da bude pošteđeni informacija o drugoj djeci i prepucavanaj među roditeljima moj mali tvog malog i sl....

Za Ekrema je trajao punih sat vremena u kojem smo razmjenivali podatke kako radi kući, kako radi u vrtiću, te kako da sinhronizujemo radove kući i vrtiću. kako će raditi učiteljice, kako će raditi roditelji, kad će spavati, kad će jesti, šta će jesti.

Generalski pristup koji babi  i ja imamo prema djeci (nedastatak vremena, pa ono što ga posvećujemo djeci je rad, red i disciplina) moramo mjenjati na način da djeci dajemo mogučnost izbora počevši od doručka (da biraju vrstu pahuljica koje jedu ili namaze koje mažu-unaprijed znam odgovor i zato mama general presjeca i kaže ovo je sve što možeš doručkovati-pedagogije ni u malom prstu nemam) da biraju majicu koju oblače za vrtić ( prva s reda ispeglana, sve su čiste i pamučne, ali eto neka biraju) da sami pakuju svoj ruksak za vrtić (blago meni) kako bi pojačali svjest o sebi i svojim potrebama i jačali odogovornost prema sebi.

Dakle veliko naoružanje sabura uz preporuku da se babi i mama razdvajaju sa djecom uz individualne aktivnosti za svakog od njih.

11.06.2013.

na današnji dan

Kako se zoveš? Dado.

Koji crtani želiš gledati? Crtani.

Crtani koji želiš gledati, kako se zove? Dado.

Uglavnom imamo odgovore na postavljena pitanja, samo moramo vježbati da odgovori budu tačni. Prepoznajemo veliki broj slova, kontamo količinu jedan, dva i ono što nije jedan, dva, brojimo do pet. Pišemo na jedvite jade, olovka je teror za sve.

Ekrem se izborio za svoja prava u vrtiću, izlazi dva puta dnevno napolje, dok ostala  djeca nemaju tu privilegiju. Samo da se još malo disciplinuje i furamo na sport.

05.06.2013.

Treba li za sve platiti glavom

Molim Vas da na današnjoj sjednici Vijeća Ministara riješite problem s jedinstvenim matičnim brojevima u BiH.  Evo kako. Dovoljno je da tokom rasprave o ovom problem, ispred svega stavite interes jednog djeteta, bez obzira na to kako se zove i u kojem dijelu zemlje živi. Sve ostale važne i velike ideje, i sva opšta mjesta, dileme… danas sklonite u stranu. Neka ovaj put jedno jedino djete bude ono o kome brinete, zbog koga donosite odluke, i zbog kojega zakoni postoje.  Donesite tu odluku za našu Belminu, baš kao da je Vaša.

kopirajte ovu poruku i pošaljite je na:

 
kabinet.ministra@mcp.gov.ba, zorica.rulj@mcp.gov.ba, mirjana.micevska@vijeceministara.gov.ba, amela.mulavdic@vijeceministara.gov.ba  

30.05.2013.

Kreveti

Faza sa krevetima i samostalnim spavanjem, naprosto cvjeta do ranog sabaha. Dječaci su zlatni, većernje rituale ispoštujemo i pustimo ih da sami nešto listaju iz slikovnica, malo se igraju, Davud zaspi prije Ekrema čak i pri upaljenom svjetlu.

Ezan za sabah, znak je ustajanja i uvaljivanja u roditeljski krevet, nekada se sjete da piške prije nego dođu na naše mjesto počinka, nekada ni ne skontamo da su pored nas, nekada se ustanu prije nas i sami prave doručak i brišu pod zbog prosutog mlijeka, ako pronađu daljinski pale TV. Zajedno izlazimo iz kuće i rastajemo se pred vrtićem, svako na svoju stranu... 

(administrator mi je izbrisao dva posta s komentarima i poništio posjete u terminima kada su ta dva obrisana posta bila postirana)

25.04.2013.

Braća B

Dječake smo razdvojili upisavši ih u dva različita vrtića, kako bi svako imao svoj prostor dokazivanja, svoje društvo, ali najviše da Ekrem prestane oponašati Davuda i da ne vidi kako Davud odlazi ranije na časove. Psiholozi su bili zadivljeni našom samoinicijativnom odlukom, a mi smo se zarad dobra naših čeljadi, slomili letajući po jednog i drugog. Da smo u godini razdvojenosti djece, nešto postigli s tim razdvajanjem NISMO. Zato i pišemo blogg da ne ginete na našim greškama i ne komplikujete sebi život samopametovanjem i ovakvim nakaradnim odlukama.

Asistentica koja je sedmično dolazila u vrtić koji pohađa Davud, skrenula nam je pažnju da zbog velike grupe djece, vrtić za Davuda više nije stimulativno mjesto, što smo i sami primjetili na djetetu, pa je na našu molbu napisala lijepu opservaciju koja je postirana u postu ispod "Davud u očima stručnjaka".

Zbog velikih predškolskih priprema nismo odustali od vrtića. Pronašli smo novi koji ima sistemsko rješenje, individualan program za svako djete, tačno određen broj djece na jednog odgajatelja, standarde, praksu, pravila ponašanja za roditelje i djecu, školovan i obučen kadar koji se stalno nadograđuje novim znanjem, a oduševljeni su što će i kroz Davuda imati iskustvo više, znanje više i kontakte sa Davudovim stručnim timom. Takvu idilu poželjeli smo i za Ekrema pa sada braća B tabanaju zajedno u kuću koja će uveliko obilježiti njihovo djetinjstvo. Više o novom vrtiću u slijedećem postu.

Mami Almi i Dunji zahvaljujemo na linku.

http://www.artrea.com.hr/index.html

 

22.04.2013.

Davud u očima stručnjaka

Sa dječakom D.B. je ostvaren kontakt unutar prostorija vrtića u maju 2012.godine. Nakon opservacionog perioda u trajanju od nekoliko susreta postavljeni su ciljevi i zadaci koji su planirani za realizaciju. Rad sa dječakom unutar grupe je jedanput sedmično. Glavni cilj jeste da se kroz stvaranje sigurnog okruženja pruži pomoć, podrška, prilika za sticanje pozitivnog iskustva, kao i motivacija i socijalno uključivanje u zajednicu.

  1. Obrazloženje

Sa dječakom je ostvaren kontakt bez evidentnih poteškoća. U vrtiću je u odgojnoj grupi uzrasta šest godina.U grupi ima dvadesetpetero djece. Dobro je prihvaćen od strane vršnjaka i odgajatelja. U igrama i sadržajima koje voli može dugo da održi pažnju, prema opservacionim podacima ima faze nefokusiranosti i isključenosti pažnje. Lako odustaje ako mu aktivnost ne pođe odmah za rukom., te je potrebno motivisanje na aktivnost. Psihomotorika je dobra u odnosu na vršnjake. Hoda samostalno, preko prepreka , poput praga, prelazi oprezno držeći se uz zid. Zajedničke igrice sa rukama i pokretima rado prati, ali su za njega prebrze i ne isprati ih na vrijeme. Isto vrijedi i za upute koje se daju na nivou grupe, na koje slabo reaguje, ali ispoštuje ako se daju individualno i nešto sporije. Nerado ide u wc, mora se nagovarati. U vrtiću veoma malo verbalno komunicira. Vrlo intenzivno uči oponašanjem, a kako je usmjeren na društvo i djecu, oponaša milovanje po glavi, maženje i rado ulazi u kontakte jedan na jedan. Kontroliše sfinktere, izvršava hranidbene i uz pomoć higijenske navike. Otpornost na distraktorne stimuluse smanjena. Dječak ima dosta dobro razvijenu grubu motoriku, fina motorika je također dosta dobra, hvata i baca loptu sa obadvije ruke, pokazuje dijelove tijela na jednoj figuri, sakuplja sa poda velike i male predmete. Dječakovi roditelji imaju dobro razvijenu socijalnu mrežu podrške za svoje dijete, pa se sa dječakom mnogo radi, uključen je na logopedske, defektološke i druge tretmane.

Komunikacija ima veće značenje od govora. Ona se odnosi na različite oblike prenošenja informacija od jedne osobe ka drugoj. Ti se oblici mijenjaju s vremenom. Reakcijom okoline na aktivnosti djeteta koje ne moraju biti samo u obliku verbalno iskazane potrebe pomažemo djetetu da izvođenjem različitih pokreta i zvukova shvati da njegova aktivnost dovodi do određenih posljedica. Dječak D.B. ima šest godina i mnogo više razumije govor nego što ga iskazuje riječima. Njegov govor se sastoji od pojedinih riječi( ne, daj). Brzina učenja govora je sporija, što nam govori da se dječak duže zadržao na pojedinoj razvojnoj fazi te da postoje veća ili manja kvalitativna odstupanja u razvoju govornih sposobnosti.

Faze komunikacije značajne su za potanji razvoj govora. Stoga ih treba promatrati kao karike u lancu jednake važnosti kao i same riječi. U samoj stimulaciji razvoja ovog područja važno je stimulirati i ostala područja koja pridonose stjecanju komunikacijskih sposobnosti u širem smislu, što obuhvaća: vokalizaciju, mimiku, slušanje, geste, razumijevanje, oponašanje i sam govor.

Dječija igra ima mnogostruko značenje. Utječe na fizički, intelektualni, socijalni i emocionalno-moralni razvoj. Korištenjem igre unutar grupe, dijete uvježbava svoje mišiće i nervni sistem, stječe razne vještine, upoznaje svoje sposobnosti. Ali igrom ono upoznaje i svoju fizičku okolinu i zakonitosti koje u njoj vladaju, stječe iskustvo, izgrađuje pojmove, uči se snalaženju u objektivnoj stvarnosti i rješavanju problema, vježba se u stvaranju socijalnog kontakta, prilagođavanju drugim ljudima, zatim upoznaje različite tipove ljudi, stječe iskustvo u rješavanju sukoba u međuljudskim odnosima; uči se strpljivosti, toleranciji, prijateljstvu, pažljivosti, suradnji i drugim socijalno pozitivnim osobinama. Igra pomaže djetetu da upozna vrijednost raznih moralnih normi. U kontaktu s drugom djecom razvija se saznanje o značenju poštenja, istinoljubivosti i hrabrosti. U igri s vršnjacima dijete stječe navike pozitivnog ponašanja koje ne bi steklo da se kreće isključivo u društvu odraslih. Imitiranjem ponašanja drugih ljudi moguće je usvajati nove oblike ponašanja, koje iskazuje neki promatrani model. Kao modeli, djeci nesluže samo roditelji, nego i druge osobe iz njihove sredine (odgajatelji, prijatelji, članovi obitelji). Proces imitacije treba biti potpomognut poticajima, hrabrenjima i uvjeravanjima djetetove okoline.

  1. Opšti ciljevi i zadaci koje smo postavili i nastojali realizirati u radu sa dječakom

Fizikalni ciljevi:

  • Poboljšanje funkcionisanja motoričkih vještina ( pokreta, amplituda pokreta, koordinacija kontrole mišića, snagu i fleksibilnost, agilnost, koordinacija oko-ruka, uho-ruka koordinacija, krupne motorike, fine motorike, razvoteža, kretanje itd.)

  • Poboljšanje opće izdržljivost i( snagu mišića, mišićni tonus, kapacitet disanja itd.)

  • Poboljšanje senzornih funkcija ( slušnih, vizuelnih, taktilnhih)

  • Unapređivanje svjesnosti o tijelu ( dio tijela identifikacija, položaj tijela u prostoru itd.)

  • Poboljšanje fizičkih sposobnosti govora (artikulacija)

Kognitivni ciljevi:

  • Unapređivanje kognitivnih sposobnosti ( učenje, percepcija, prepoznavanje)

  • Povećanje pažnje/pozornosti na zadatku

  • Pružanje senzorne stimulacije

  • Poboljšanje prije akademskih i akademskih vještina ( identifikacija boje)

  • Razvijanje pozitivnog stava prema drugarima i okruženju

  • Razvijanje važnosti dijaloga kao načina komunikacije

  • Razvijanje vještina slušanja

Socijalni ciljevi:

  • Uspostavljanje odnosa sa vršnjacima

  • Povećanje uključenosti i sudjelovanja

  • Povećanje interakcije među vršnjacima

  • Povećanje kontakta očima

  • Povećanje odgovora na verbalne i neverbalne znakove

  • Smanjivanje izolacije i povlačenja

  • Unapređivanje ponašanja grupe ( dijeljenja, čekanje na red, rad u grupi)

  • Jačanje osjećaja pripadnosti

Komunikacijski ciljevi:

  • Poboljšanje receptivnog jezika ( tj. sposobnost razumijevanja)

  • Poboljšanje govora i verbalne komunikacije

  • Promovisanje učinkovitog korištenja ne-verbalne komunikacije

  • Stimulisanje ekspresivnog izražavanja emocija


Psihološki/emocionalni ciljevi

  • Podizanje svijesti o sebi i okolini

  • Smanjenje neprimjerenog ponašanja

  • Razvijanje kreativnosti i mašte

  • Razvijanje empatije


Nakon svaka četiri susreta pravljen je kratak osvrt na aktivnosti i oblasti koje smo prošli u prethodnom mjesecu. Najviše se vremena u prethodnom periodu posvetilo radu na komunikacijskim, socijalnim i kognitivnim ciljevima.

Ostvarena postignuća i preporuke za dalji rad:

U periodu koji je iza nas primjećeno je da je dječak poboljšao odnose sa vršnjacima, rijetko se uključivao u rad na grupnim aktivnostima-potrebna je stimulacija. U manjim grupama osjeća sigurnost i otvara se gdje prikazuje toplinu i zadovoljstvo. Individualan rad sa dječakom je znatno uspješniji. Stimulacija psihomotoričkih sposobnosti kroz razne aktivnosti u vrtiću i dostupnost raznog didaktičkog materijala se svakodnevno primjenjivala u radu sa dječakom. Dječak učestvuje u aktivnostima koje ga privlače. Fizički se često udaljava od fokusa grupe i upotpunosti okupira, nesvjestan okruženja. Potrebno je raditi na svjesnosti grupe odnosa sa drugarima. Zbog njegovih reakcija (plač, gnjev,tvrdoglavost) odgajateljice ga često nisu ni forsirale na uključivanje u neku od aktivnosti koju je obavljala grupa. Preporuka je što više raditi sa dječakom na uključivanju i sudjelovanju u grupnim aktivnostima, interakciji sa vršnjacima, na smanjivanju povlačenja, čekanju na red, dijeljenje, uključivanje u spontane aktivnosti grupe, prihvatanje pravila jedne aktivnosti, poštivanje pravila za stolom, završavanje aktivnosti do kraja. Sve su se od navedenih aktivnosti prošle nekoliko puta kroz navedeni vremenski period, mada nekoordiniranost sa odgajateljima i velika brojnost grupe i nemogućnost da se posveti vrijeme dječaku i svakodnevno radi sa njim, nije se mnogo postiglo na navedenim područjima. Stoga, je potrebno svakodnevno raditi na postavljenim ciljevima i zadacima.



Izvještaj pripremila

Alikadić Lutvija

dipl. psiholog

Ass. u vrtićima

________________________
14.04.2013.

Brak

Brak je kad sadiš mladicu kajsije, tamo gdje ni šljiva ne uspjeva i to svojom vlastitom rukom bez pogovora sadiš buduću propast i dvije godine minus bez uroda. Ali neka, ta mladica će dugo, dugo da služi mami za izgovor da nije sve po njenom. Brak je kad tražiš babijeve naočale okačene na grani stabla koje je netom babi posjekao, a Davud ga vukao po cjeloj njivi. Kao rođeni agronomi i ratari još nismo došli do maminih ratarskih bisera. Bitno je da djeca uživaju u tom ambijentu i trude se da budu korisni, bez da ih mi moljakamo. Na Davuda zemlja djeluje umirujuće, vjerovatno i na nas, ali to se to na nama ne vidi kao na njemu.

11.04.2013.

Prepisala

"Kada hvalite svoje djete, pohvalu usmjerite na trud, ne na postignuće."

"Da bi bilidobar slušalac, morate prvo htjeti čuti šta vam vaša djeca imaju reći i vjerovati da je to što kažu bitno. Slušajte njhove osječaje ne samo riječi."

"Organizujte porodične skupove barem jednom sedmično. To je prilika da se "pročisti zrak", dozvoli svakome da iznese svoje žalbe i ono što mu smeta bez straha od posljedica."

"Pohvalite svoje djete u svako doba-hvaljenja ne može biti previše."

03.04.2013.

portal edoktor.ba objavljuje ...

Život osoba s Down sindromom u BiH  

Vide li oni moje dijete, primijete li kako se lijepo ponaša i koliko uživa u životu? 

Posljednjih godina u životu djece s Down sindromom u BiH mnogo toga se promijenilo, između ostalog se njihov broj u specijalnim školama smanjuje a povećava u redovnim, no na putu poželjnog razvoja djeteta s Down sindromom još uvijek stoji dovoljan broj prepreka koje treba ukloniti. Jedna od onih koja aktivno učestvuje u složenom procesu je Maida Agić, volonterka udruženja “Život s Down syndromom” i majka djeteta rođenog s ovim sindromom

Autor: eDoktor.ba | Objavljeno: 03.04.2013. u 12:51 | Kategorija: Ispovijesti

Ema s logopedicom Mirelom Murtić u udruženju ''Život s Down syndromom''

Iako se u BiH kroz različite aktivnosti posljednjih godina vidljivo radi na osvještavanju javnosti o ozbiljnim problemima iz oblasti zdravstva, ali i njenom senzibiliziranju u pogledu na osobe s posebnim potrebama, čini se da kod nas ipak nije nimalo teško pronaći sagovornike čije priče potvrđuju koliko još mnogo toga treba biti urađeno da bi se život drugačijih odvijao u boljim uslovima i bez predrasuda.

Našu Emu smo odmah prigrlili!

Maida Agić majka je devetogodišnje Eme rođene s Down sindromom i volonterka udruženja “Život s Down syndromom” kroz čije aktivnosti želi doprinijeti kvalitetnoj budućnosti ove populacije u našoj zemlji. Ona ne krije da se ljudi ne ustručavaju postaviti pitanje: “Kako ti to nisu otkrili u trudnoći”, što doživljava kao veliku uvredu.

“Pitam se, vide li oni moje dijete, primijete li kako se lijepo ponaša i koliko uživa u životu?”, govori nam Maida, te dodaje: “O situaciji u našem okruženju govori i podatak da se roditeljima, po rođenju djeteta, još uvijek na poprilično okrutan način saopćava da dijete ima Down sindrom. Jedna je majka ispričala da su joj rekli da je rodila društveni problem, a neke druge majke da im je rečeno da dijete neće moći hodati ni govoriti.”

Ema je njeno prvo dijete. Rodila se malo ranije. Odmah na početku imala je problema s disanjem, hranjenjem, tako da su Maida i njen suprug sve svoje napore usmjerili da riješe zdravstvene probleme kako bi njihova kćerka što prije mogla ići kući s njima. Kada je konačno stigla, kao što običaji nalažu, priređeno je slavlje.

“Često to pričam, jer kada se susrećem s drugim roditeljima vidim da je njima bilo strašno teško. Imala sam snagu i sreću da me dio tuge kroz koji prolaze roditelji nije pogodio. Rodbina i prijatelji obično ne znaju kako da se postave prema vama – da li da kažu da suosjećaju ili da su sretni zbog vas. Čini mi se da je u tome svemu bilo važno kako smo mi to kao roditelji prihvatili”, ispričala je Maida.

Važnost redovnog vrtića i redovne škole

Down sindrom nije rijedak i ima ga jedno od 800 novorođene djece. Njihove želje i potrebe ne razlikuju se od onih koje imaju djeca bez poteškoća u razvoju. I oni, naravno, žele odrastati u svojim porodicama, upoznati sredinu kojoj pripadaju, igrati se, družiti, sklapati prijateljstva… Ako ih stavite u poticajnu sredinu s vršnjacima, brzo mogu savladati vještine na koje sami ne bi nadošli, ali koje gledajući svoje vršnjake brzo nauče. Zbog toga su redovni vrtić i redovne škole od presudne važnosti.

“Djeca s Down sindromom su društvena i veliki imitatori. Iako postoje tvrdnje da su vječna djeca, ne bih se s tim složila, jer kada odrastu oni su poput svih odraslih ljudi. Mogu se zaljubiti, biti žalosni, nesretni zbog neuzvraćene ljubavi, prijateljstva… Karakteriše ih određena doza naivnosti, ali i uživanje u svemu onome što im život pruža, što najviše vidim povlačeći paralelu između svoje djece. Emino uživanje, naprimjer, vidi se čak i dok jede. Uvijek ispušta zvukove zadovoljstva”, opisuje svoje iskustvo naša sagovornica.

Problem s logopedskim tretmanima

Udruženje “Život s Down syndromom”, u kojem Maida volontira, krenulo je s radom 2006. godine zbog toga što su se, kako kaže, roditelji djece s Down sindromom osjećali bespomoćno – ni na nebu ni na zemlji.

Od tada pa do danas mnogo toga se promijenilo, između ostalog se broj djece u specijalnim školama smanjuje a povećava u redovnim, no na putu poželjnog razvoja djeteta s Down sindromom u BiH još uvijek se nalazi dovoljan broj barijera.

“Zakon, recimo, omogućava da roditelj može upisati dijete u redovnu školu, ako to želi. Međutim, da bi dijete krenulo u redovnu školu, s njim se od njegovog rođenja do trenutka polaska u školu mora mnogo raditi. U ovom dijelu nam uglavnom izostaje sistemska podrška. Dijete rođeno s Down sindromom obično na početku svog života ima određene zdravstvene poteškoće, njegovo prohodavanje također sporije protiče i mora se odvijati uz podršku, ali odmah se mora početi raditi i na njegovom kognitivnom razvoju. Roditeljima je veoma teško, jer, ako sami ne traže, male su šanse da će ih sistem uputiti na ono što su njihove stvarne potrebe. Tek kada vide da im dijete ne puže, ne hvata rukicama predmete, oni pokreću cijelu proceduru. O logopedskim tretmanima i da ne govorim. Često nam se roditelji obrate s primjedbama da kada zatraže logopedski tretman dobijaju odgovor da djeci nije potreban dok ne krenu u školu, što je strašna greška. Upravo je rana intervencija bitna za razvoj govora kako bi se dijete moglo uključiti u razred i komunicirati sa svojim vršnjacima i nastavnicima. Kako su roditelji svjesni važnosti ranih logopedskih tretmana, ako ne mogu dobiti podršku državnog sistema, onda je traže u privatnom sektoru, što već iziskuje određene troškove”, govori Maida, dajući istovremeno važne savjete svim roditeljima koji će dobiti djecu s Down sindromom. 

“Najbolji savjet je onaj koji je mom suprugu i meni dala pedijatrica Mira Ademović da se ničega ne odričemo, odnosno da se ne zatvaramo u kuću niti isključujemo dijete iz bilo kojeg životnog segmenta. Druga zamka u koju upadaju roditelji djece s Down sindromom je da razmaze svoje mališane, što nije također preporučljivo.”

Mijenjamo sistem za bolje sutra

Kada gleda svoje dijete i razmišlja o njegovoj budućnosti, kao i svaki roditelj Maida želi pružiti Emi sve da bude sretna i izraste u djevojku koja će živjeti u optimalnim uslovima. No, uzimajući u obzir stepen opće prihvaćenosti osoba s Down sindromom u BiH, ono što je plaši jeste šta će biti kada nje i njenog supruga ne bude.

“Predstavnici našeg udruženja imali su priliku nekoliko puta posjetiti zavode. Boravak tamo nešto je što ne želim svom djetetu. Stoga se trudim da Emu naučim da bude samostalna, da je potičem na učenje kako bi mogla imati zaposlenje i brinuti se o sebi. Cilj aktivnosti udruženja kao i drugih nevladinih organizacija je da zajedno s ostalim roditeljima i stručnjacima iz ove oblasti pokušamo uticati na sistem pozitivno ga mijenjajući da nam se ne bi dešavalo da osobe s Down sindromom, koje mogu živjeti samostalno i mogu raditi, završe u zavodima. Prema dostupnim informacijama, u BiH nijedna osoba s Down sindromom nije zaposlena, dok je u zapadnim zemljama to praksa preko 30 godina. Njima je sasvim normalno da osobe s Down sindromom po završetku srednje škole, a ima ih čak i na fakultetima, idu na posao bez obzira o kakvom je radnom odnosu riječ – skraćeno radno vrijeme, pola radnog vremena, puno radno vrijeme, rad vikendom, postoje razne kombinacije. Za mene je to velika stvar, jer znam da se može. Mi, roditelji u udruženju, volimo pričati o Velikoj Britaniji, Njemačkoj ili Španiji, gdje je samostalni život osobe s Down sindromom toliko važan dio sistema da ga sam sistem obezbjeđuje. Odnosno, država osigurava stanove za osobe s intelektualnim poteškoćama. Naravno, samostalni život se odvija uz asistenciju. Postoje servisi i službe asistencije, stručnjaci koji ih obilaze i provjeravaju da li je sve uredu. Postoje i agencije koje se trude da im pronađu posao i koje ih obučavaju kako se taj posao radi. Kod nas je ovakva situacija još uvijek jedna velika maštarija. Nažalost, u BiH čak nemamo ni precizan statistički podatak o broju osoba s Down sindromom. Već godinama radimo na projektu izrade potrebne baze podataka. Sve je spremno, i program, i upitnici, samo se još upravno-pravne stvari trebaju posložiti da bi projekat zaživio. Pristup će imati udruženje “Život s Down syndromom”, zdravstveni radnici i, ukoliko budu zainteresovani, statističari”, kaže na kraju razgovora Maida, nadajući se da će mlađe generacije, poput vršnjaka i drugara iz Eminog razreda koji su je prihvatili kao svoju ravnopravnu drugaricu, izrasti jednog dana u neke nove političare, ljude koji će obnašati značajne funkcije znajući kako stvarati zajednicu širih pogleda na život. Onu u kojoj se neće zatvarati oči pred potrebama drugačijih.

26.03.2013.

Prva inkluzivna foto škola

Tek kada je II Sajam inkluzije okončan i kada su se skoro sve slike postavljene na foto izložbi prodale, kada je Davud skroz zakasnio i došao u Dom mladih kada smo se pakovali, Fotograf Jasmin Šaković je skontao... bila je to prva izložba Prve inkluzivne foto škole.

Da ne bi bilo ko prvi g.no mrvi, mama eni, ponosni koordinator Prve inkluzivne foto škole, ugrabila je da uz baner Foto škole, fotografiše se i sa Federalnim ministrom obrazovanja. Nije mama eni od onih što se vole slikati sa "facma" već je žena od konkretnog posla, da nam fotka posluži kao dobra priča za buduće sponzore i donatore.

Nastavljamo sa volonterskim projektom, zato što su djeca bila presretna i hvalila se drugovima iz razreda, zato što je Hamza kupio sliku svoje nane, zato što u školskom časopisu "Behar" piše da Maki pohađa i Foto školu, zato što su nastavnicima informatike rekli, znamo to iz foto škole, zato što Jasmin u djeci vidi kreativce i želi da im prenese ljubav prema fotografiji, a mama eni samo je htjela da joj  se djete nauči koristiti foto aparat i pokrenula priču Prve inkluzivne foto škole.


Stariji postovi

Dnevnik posebnih
<< 02/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
2829


Posebno ih volimo
Kuma II
Kuma I

MEMORANDUM roditeljima "posebne" djece
1.
Uživajte u svom djetetu!
Tada će i drugi uživati u njemu.

2.
Ne očekujte puno! Uživajte u
svakom malom uspjehu.

3.
Ne gubite vrijeme na ispitivanje zašto
se to Vama dogodilo! Krenite tražiti pomoć za dijete i za sebe.

4.
Vjerujte da vaše dijete uvelike oplemenjuje ljude oko sebe!
5.
Vjerujte u sebe! Vi najbolje poznajete svoje dijete. Sve što želite
možete postići.

6.
Nemojte biti sami! Zatražite pomoć.

7.
Promijenite definiciju uspješnog djeteta! Vaše dijete je drugačije i za
njega je uspjeh nešto drugo.

8.
Budite ustrajni. Borite se!
Barijere i problemi uvijek će Vas pratiti.

9.
Svom djetetu prije
svega budite roditelj! To je Vaša najvažnija zadaća u njegovom životu.
10.
Bez obzira na sve teške trenutke, snagu crpite iz veselih i radosnih
trenutaka!

11.
Svaki novi dan je drugačiji! Neki su lakši, neki
su teži! Nekad ćete moći obaviti sve što poželite, a nekad ništa.

12.
Dajte sami sebi odmora jer Vam to treba! Obradujte se. Samo odmoreni i
zadovoljni možete smoći snage za dalje.
‎13.
Kad Vam je teško plačite, tugujte, žalite… To su tako normalni
osjećaji.

14.
Pronađite vrijeme kad možete biti sami sa
supružnikom! Svi ste pod stresom i svi ste potrebni jedni drugima.

15.
Težite obiteljskom zajedništvu! Spriječite udaljavanje jednih od
drugih.
16.
Posvetite se ostaloj djeci! Vaše posebno dijete neće ništa izgubiti.

17.
Ne odustajte kad Vam kažu "NE"! Upornost otvara mnoga vrata.

18.
Pričajte, pokažite i dokažite svima koliko obveza imate kako bi Vas
lakše razumjeli!

19.
Povežite se s drugim roditeljima! Ništa nije
poput razgovora s nekim tko je u istom položaju.
‎20.
Shvatite svoju situaciju kao životnu školu!
Vaše posebno dijete osvještava u Vama osnovne vrijednosti življenja.

I
upamtite: NISTE SAMI!
kad imaš "drugačije" dijete, onda...uživaš u Nizozemskoj!


















MOJI FAVORITI
UvijekSlugaNikadGospodar
Svedska Hanuma
blob
San o jednoj ženi
Priče o umoru
Samo računi redovno stižu...
TA-HA
dnevnik jedne kurtizane
Nikad ne reci dvaput
...titles are overrated...
DRAGI B(l)ože...
Pakujem za Ahiret. ❤
Ishranom do zdravlja
Citati.
Mala Tajna - Veliko Blago
Leteci Holandjanin
In case it's the last time...
shizika
Andaluz
(s)lijepa vremena
Oplaneti se - recikliraj
MOJA BOGDA SNA
... by Tratinčica
Kazandžijska radnja MANUFAKTURA, Hadžić Abdulah
Pješčanik
Vratimo se izvoru...
Dusa u Bosni tijelo u Njemackoj
LJEPOTA DUSE
Duradbegov Dolac
Aga
koksanje
suada
Ahiret
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Hikaje- mudrosti
KALEIDOSKOP
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Zen Garden
fashion lover
Organic Life
Modni blog jedne tinejdžerke
Princeza nekog drugog svijeta
Odavde...pa do beskraja.
Mejja-Su
Ratnica Svjetlosti
Tea Party
Joie de Vivre
RAHAT ĆOŠE
CITAT
više...

BROJAČ POSJETA
226733

Powered by Blogger.ba