Dnevnik posebnih

Ovdje možete pročitati sve o razvoju jednog posebnog bića, posebnog brata, posebne mame i posebnog oca. Svrha: primanje i davanje savjeta za roditelje početnike, a naročito za roditelje s Down syndrome djecom. Blogg sa pravopisnim greškama!

25.04.2013.

Braća B

Dječake smo razdvojili upisavši ih u dva različita vrtića, kako bi svako imao svoj prostor dokazivanja, svoje društvo, ali najviše da Ekrem prestane oponašati Davuda i da ne vidi kako Davud odlazi ranije na časove. Psiholozi su bili zadivljeni našom samoinicijativnom odlukom, a mi smo se zarad dobra naših čeljadi, slomili letajući po jednog i drugog. Da smo u godini razdvojenosti djece, nešto postigli s tim razdvajanjem NISMO. Zato i pišemo blogg da ne ginete na našim greškama i ne komplikujete sebi život samopametovanjem i ovakvim nakaradnim odlukama.

Asistentica koja je sedmično dolazila u vrtić koji pohađa Davud, skrenula nam je pažnju da zbog velike grupe djece, vrtić za Davuda više nije stimulativno mjesto, što smo i sami primjetili na djetetu, pa je na našu molbu napisala lijepu opservaciju koja je postirana u postu ispod "Davud u očima stručnjaka".

Zbog velikih predškolskih priprema nismo odustali od vrtića. Pronašli smo novi koji ima sistemsko rješenje, individualan program za svako djete, tačno određen broj djece na jednog odgajatelja, standarde, praksu, pravila ponašanja za roditelje i djecu, školovan i obučen kadar koji se stalno nadograđuje novim znanjem, a oduševljeni su što će i kroz Davuda imati iskustvo više, znanje više i kontakte sa Davudovim stručnim timom. Takvu idilu poželjeli smo i za Ekrema pa sada braća B tabanaju zajedno u kuću koja će uveliko obilježiti njihovo djetinjstvo. Više o novom vrtiću u slijedećem postu.

Mami Almi i Dunji zahvaljujemo na linku.

http://www.artrea.com.hr/index.html

 

22.04.2013.

Davud u očima stručnjaka

Sa dječakom D.B. je ostvaren kontakt unutar prostorija vrtića u maju 2012.godine. Nakon opservacionog perioda u trajanju od nekoliko susreta postavljeni su ciljevi i zadaci koji su planirani za realizaciju. Rad sa dječakom unutar grupe je jedanput sedmično. Glavni cilj jeste da se kroz stvaranje sigurnog okruženja pruži pomoć, podrška, prilika za sticanje pozitivnog iskustva, kao i motivacija i socijalno uključivanje u zajednicu.

  1. Obrazloženje

Sa dječakom je ostvaren kontakt bez evidentnih poteškoća. U vrtiću je u odgojnoj grupi uzrasta šest godina.U grupi ima dvadesetpetero djece. Dobro je prihvaćen od strane vršnjaka i odgajatelja. U igrama i sadržajima koje voli može dugo da održi pažnju, prema opservacionim podacima ima faze nefokusiranosti i isključenosti pažnje. Lako odustaje ako mu aktivnost ne pođe odmah za rukom., te je potrebno motivisanje na aktivnost. Psihomotorika je dobra u odnosu na vršnjake. Hoda samostalno, preko prepreka , poput praga, prelazi oprezno držeći se uz zid. Zajedničke igrice sa rukama i pokretima rado prati, ali su za njega prebrze i ne isprati ih na vrijeme. Isto vrijedi i za upute koje se daju na nivou grupe, na koje slabo reaguje, ali ispoštuje ako se daju individualno i nešto sporije. Nerado ide u wc, mora se nagovarati. U vrtiću veoma malo verbalno komunicira. Vrlo intenzivno uči oponašanjem, a kako je usmjeren na društvo i djecu, oponaša milovanje po glavi, maženje i rado ulazi u kontakte jedan na jedan. Kontroliše sfinktere, izvršava hranidbene i uz pomoć higijenske navike. Otpornost na distraktorne stimuluse smanjena. Dječak ima dosta dobro razvijenu grubu motoriku, fina motorika je također dosta dobra, hvata i baca loptu sa obadvije ruke, pokazuje dijelove tijela na jednoj figuri, sakuplja sa poda velike i male predmete. Dječakovi roditelji imaju dobro razvijenu socijalnu mrežu podrške za svoje dijete, pa se sa dječakom mnogo radi, uključen je na logopedske, defektološke i druge tretmane.

Komunikacija ima veće značenje od govora. Ona se odnosi na različite oblike prenošenja informacija od jedne osobe ka drugoj. Ti se oblici mijenjaju s vremenom. Reakcijom okoline na aktivnosti djeteta koje ne moraju biti samo u obliku verbalno iskazane potrebe pomažemo djetetu da izvođenjem različitih pokreta i zvukova shvati da njegova aktivnost dovodi do određenih posljedica. Dječak D.B. ima šest godina i mnogo više razumije govor nego što ga iskazuje riječima. Njegov govor se sastoji od pojedinih riječi( ne, daj). Brzina učenja govora je sporija, što nam govori da se dječak duže zadržao na pojedinoj razvojnoj fazi te da postoje veća ili manja kvalitativna odstupanja u razvoju govornih sposobnosti.

Faze komunikacije značajne su za potanji razvoj govora. Stoga ih treba promatrati kao karike u lancu jednake važnosti kao i same riječi. U samoj stimulaciji razvoja ovog područja važno je stimulirati i ostala područja koja pridonose stjecanju komunikacijskih sposobnosti u širem smislu, što obuhvaća: vokalizaciju, mimiku, slušanje, geste, razumijevanje, oponašanje i sam govor.

Dječija igra ima mnogostruko značenje. Utječe na fizički, intelektualni, socijalni i emocionalno-moralni razvoj. Korištenjem igre unutar grupe, dijete uvježbava svoje mišiće i nervni sistem, stječe razne vještine, upoznaje svoje sposobnosti. Ali igrom ono upoznaje i svoju fizičku okolinu i zakonitosti koje u njoj vladaju, stječe iskustvo, izgrađuje pojmove, uči se snalaženju u objektivnoj stvarnosti i rješavanju problema, vježba se u stvaranju socijalnog kontakta, prilagođavanju drugim ljudima, zatim upoznaje različite tipove ljudi, stječe iskustvo u rješavanju sukoba u međuljudskim odnosima; uči se strpljivosti, toleranciji, prijateljstvu, pažljivosti, suradnji i drugim socijalno pozitivnim osobinama. Igra pomaže djetetu da upozna vrijednost raznih moralnih normi. U kontaktu s drugom djecom razvija se saznanje o značenju poštenja, istinoljubivosti i hrabrosti. U igri s vršnjacima dijete stječe navike pozitivnog ponašanja koje ne bi steklo da se kreće isključivo u društvu odraslih. Imitiranjem ponašanja drugih ljudi moguće je usvajati nove oblike ponašanja, koje iskazuje neki promatrani model. Kao modeli, djeci nesluže samo roditelji, nego i druge osobe iz njihove sredine (odgajatelji, prijatelji, članovi obitelji). Proces imitacije treba biti potpomognut poticajima, hrabrenjima i uvjeravanjima djetetove okoline.

  1. Opšti ciljevi i zadaci koje smo postavili i nastojali realizirati u radu sa dječakom

Fizikalni ciljevi:

  • Poboljšanje funkcionisanja motoričkih vještina ( pokreta, amplituda pokreta, koordinacija kontrole mišića, snagu i fleksibilnost, agilnost, koordinacija oko-ruka, uho-ruka koordinacija, krupne motorike, fine motorike, razvoteža, kretanje itd.)

  • Poboljšanje opće izdržljivost i( snagu mišića, mišićni tonus, kapacitet disanja itd.)

  • Poboljšanje senzornih funkcija ( slušnih, vizuelnih, taktilnhih)

  • Unapređivanje svjesnosti o tijelu ( dio tijela identifikacija, položaj tijela u prostoru itd.)

  • Poboljšanje fizičkih sposobnosti govora (artikulacija)

Kognitivni ciljevi:

  • Unapređivanje kognitivnih sposobnosti ( učenje, percepcija, prepoznavanje)

  • Povećanje pažnje/pozornosti na zadatku

  • Pružanje senzorne stimulacije

  • Poboljšanje prije akademskih i akademskih vještina ( identifikacija boje)

  • Razvijanje pozitivnog stava prema drugarima i okruženju

  • Razvijanje važnosti dijaloga kao načina komunikacije

  • Razvijanje vještina slušanja

Socijalni ciljevi:

  • Uspostavljanje odnosa sa vršnjacima

  • Povećanje uključenosti i sudjelovanja

  • Povećanje interakcije među vršnjacima

  • Povećanje kontakta očima

  • Povećanje odgovora na verbalne i neverbalne znakove

  • Smanjivanje izolacije i povlačenja

  • Unapređivanje ponašanja grupe ( dijeljenja, čekanje na red, rad u grupi)

  • Jačanje osjećaja pripadnosti

Komunikacijski ciljevi:

  • Poboljšanje receptivnog jezika ( tj. sposobnost razumijevanja)

  • Poboljšanje govora i verbalne komunikacije

  • Promovisanje učinkovitog korištenja ne-verbalne komunikacije

  • Stimulisanje ekspresivnog izražavanja emocija


Psihološki/emocionalni ciljevi

  • Podizanje svijesti o sebi i okolini

  • Smanjenje neprimjerenog ponašanja

  • Razvijanje kreativnosti i mašte

  • Razvijanje empatije


Nakon svaka četiri susreta pravljen je kratak osvrt na aktivnosti i oblasti koje smo prošli u prethodnom mjesecu. Najviše se vremena u prethodnom periodu posvetilo radu na komunikacijskim, socijalnim i kognitivnim ciljevima.

Ostvarena postignuća i preporuke za dalji rad:

U periodu koji je iza nas primjećeno je da je dječak poboljšao odnose sa vršnjacima, rijetko se uključivao u rad na grupnim aktivnostima-potrebna je stimulacija. U manjim grupama osjeća sigurnost i otvara se gdje prikazuje toplinu i zadovoljstvo. Individualan rad sa dječakom je znatno uspješniji. Stimulacija psihomotoričkih sposobnosti kroz razne aktivnosti u vrtiću i dostupnost raznog didaktičkog materijala se svakodnevno primjenjivala u radu sa dječakom. Dječak učestvuje u aktivnostima koje ga privlače. Fizički se često udaljava od fokusa grupe i upotpunosti okupira, nesvjestan okruženja. Potrebno je raditi na svjesnosti grupe odnosa sa drugarima. Zbog njegovih reakcija (plač, gnjev,tvrdoglavost) odgajateljice ga često nisu ni forsirale na uključivanje u neku od aktivnosti koju je obavljala grupa. Preporuka je što više raditi sa dječakom na uključivanju i sudjelovanju u grupnim aktivnostima, interakciji sa vršnjacima, na smanjivanju povlačenja, čekanju na red, dijeljenje, uključivanje u spontane aktivnosti grupe, prihvatanje pravila jedne aktivnosti, poštivanje pravila za stolom, završavanje aktivnosti do kraja. Sve su se od navedenih aktivnosti prošle nekoliko puta kroz navedeni vremenski period, mada nekoordiniranost sa odgajateljima i velika brojnost grupe i nemogućnost da se posveti vrijeme dječaku i svakodnevno radi sa njim, nije se mnogo postiglo na navedenim područjima. Stoga, je potrebno svakodnevno raditi na postavljenim ciljevima i zadacima.



Izvještaj pripremila

Alikadić Lutvija

dipl. psiholog

Ass. u vrtićima

________________________
14.04.2013.

Brak

Brak je kad sadiš mladicu kajsije, tamo gdje ni šljiva ne uspjeva i to svojom vlastitom rukom bez pogovora sadiš buduću propast i dvije godine minus bez uroda. Ali neka, ta mladica će dugo, dugo da služi mami za izgovor da nije sve po njenom. Brak je kad tražiš babijeve naočale okačene na grani stabla koje je netom babi posjekao, a Davud ga vukao po cjeloj njivi. Kao rođeni agronomi i ratari još nismo došli do maminih ratarskih bisera. Bitno je da djeca uživaju u tom ambijentu i trude se da budu korisni, bez da ih mi moljakamo. Na Davuda zemlja djeluje umirujuće, vjerovatno i na nas, ali to se to na nama ne vidi kao na njemu.

11.04.2013.

Prepisala

"Kada hvalite svoje djete, pohvalu usmjerite na trud, ne na postignuće."

"Da bi bilidobar slušalac, morate prvo htjeti čuti šta vam vaša djeca imaju reći i vjerovati da je to što kažu bitno. Slušajte njhove osječaje ne samo riječi."

"Organizujte porodične skupove barem jednom sedmično. To je prilika da se "pročisti zrak", dozvoli svakome da iznese svoje žalbe i ono što mu smeta bez straha od posljedica."

"Pohvalite svoje djete u svako doba-hvaljenja ne može biti previše."

03.04.2013.

portal edoktor.ba objavljuje ...

Život osoba s Down sindromom u BiH  

Vide li oni moje dijete, primijete li kako se lijepo ponaša i koliko uživa u životu? 

Posljednjih godina u životu djece s Down sindromom u BiH mnogo toga se promijenilo, između ostalog se njihov broj u specijalnim školama smanjuje a povećava u redovnim, no na putu poželjnog razvoja djeteta s Down sindromom još uvijek stoji dovoljan broj prepreka koje treba ukloniti. Jedna od onih koja aktivno učestvuje u složenom procesu je Maida Agić, volonterka udruženja “Život s Down syndromom” i majka djeteta rođenog s ovim sindromom

Autor: eDoktor.ba | Objavljeno: 03.04.2013. u 12:51 | Kategorija: Ispovijesti

Ema s logopedicom Mirelom Murtić u udruženju ''Život s Down syndromom''

Iako se u BiH kroz različite aktivnosti posljednjih godina vidljivo radi na osvještavanju javnosti o ozbiljnim problemima iz oblasti zdravstva, ali i njenom senzibiliziranju u pogledu na osobe s posebnim potrebama, čini se da kod nas ipak nije nimalo teško pronaći sagovornike čije priče potvrđuju koliko još mnogo toga treba biti urađeno da bi se život drugačijih odvijao u boljim uslovima i bez predrasuda.

Našu Emu smo odmah prigrlili!

Maida Agić majka je devetogodišnje Eme rođene s Down sindromom i volonterka udruženja “Život s Down syndromom” kroz čije aktivnosti želi doprinijeti kvalitetnoj budućnosti ove populacije u našoj zemlji. Ona ne krije da se ljudi ne ustručavaju postaviti pitanje: “Kako ti to nisu otkrili u trudnoći”, što doživljava kao veliku uvredu.

“Pitam se, vide li oni moje dijete, primijete li kako se lijepo ponaša i koliko uživa u životu?”, govori nam Maida, te dodaje: “O situaciji u našem okruženju govori i podatak da se roditeljima, po rođenju djeteta, još uvijek na poprilično okrutan način saopćava da dijete ima Down sindrom. Jedna je majka ispričala da su joj rekli da je rodila društveni problem, a neke druge majke da im je rečeno da dijete neće moći hodati ni govoriti.”

Ema je njeno prvo dijete. Rodila se malo ranije. Odmah na početku imala je problema s disanjem, hranjenjem, tako da su Maida i njen suprug sve svoje napore usmjerili da riješe zdravstvene probleme kako bi njihova kćerka što prije mogla ići kući s njima. Kada je konačno stigla, kao što običaji nalažu, priređeno je slavlje.

“Često to pričam, jer kada se susrećem s drugim roditeljima vidim da je njima bilo strašno teško. Imala sam snagu i sreću da me dio tuge kroz koji prolaze roditelji nije pogodio. Rodbina i prijatelji obično ne znaju kako da se postave prema vama – da li da kažu da suosjećaju ili da su sretni zbog vas. Čini mi se da je u tome svemu bilo važno kako smo mi to kao roditelji prihvatili”, ispričala je Maida.

Važnost redovnog vrtića i redovne škole

Down sindrom nije rijedak i ima ga jedno od 800 novorođene djece. Njihove želje i potrebe ne razlikuju se od onih koje imaju djeca bez poteškoća u razvoju. I oni, naravno, žele odrastati u svojim porodicama, upoznati sredinu kojoj pripadaju, igrati se, družiti, sklapati prijateljstva… Ako ih stavite u poticajnu sredinu s vršnjacima, brzo mogu savladati vještine na koje sami ne bi nadošli, ali koje gledajući svoje vršnjake brzo nauče. Zbog toga su redovni vrtić i redovne škole od presudne važnosti.

“Djeca s Down sindromom su društvena i veliki imitatori. Iako postoje tvrdnje da su vječna djeca, ne bih se s tim složila, jer kada odrastu oni su poput svih odraslih ljudi. Mogu se zaljubiti, biti žalosni, nesretni zbog neuzvraćene ljubavi, prijateljstva… Karakteriše ih određena doza naivnosti, ali i uživanje u svemu onome što im život pruža, što najviše vidim povlačeći paralelu između svoje djece. Emino uživanje, naprimjer, vidi se čak i dok jede. Uvijek ispušta zvukove zadovoljstva”, opisuje svoje iskustvo naša sagovornica.

Problem s logopedskim tretmanima

Udruženje “Život s Down syndromom”, u kojem Maida volontira, krenulo je s radom 2006. godine zbog toga što su se, kako kaže, roditelji djece s Down sindromom osjećali bespomoćno – ni na nebu ni na zemlji.

Od tada pa do danas mnogo toga se promijenilo, između ostalog se broj djece u specijalnim školama smanjuje a povećava u redovnim, no na putu poželjnog razvoja djeteta s Down sindromom u BiH još uvijek se nalazi dovoljan broj barijera.

“Zakon, recimo, omogućava da roditelj može upisati dijete u redovnu školu, ako to želi. Međutim, da bi dijete krenulo u redovnu školu, s njim se od njegovog rođenja do trenutka polaska u školu mora mnogo raditi. U ovom dijelu nam uglavnom izostaje sistemska podrška. Dijete rođeno s Down sindromom obično na početku svog života ima određene zdravstvene poteškoće, njegovo prohodavanje također sporije protiče i mora se odvijati uz podršku, ali odmah se mora početi raditi i na njegovom kognitivnom razvoju. Roditeljima je veoma teško, jer, ako sami ne traže, male su šanse da će ih sistem uputiti na ono što su njihove stvarne potrebe. Tek kada vide da im dijete ne puže, ne hvata rukicama predmete, oni pokreću cijelu proceduru. O logopedskim tretmanima i da ne govorim. Često nam se roditelji obrate s primjedbama da kada zatraže logopedski tretman dobijaju odgovor da djeci nije potreban dok ne krenu u školu, što je strašna greška. Upravo je rana intervencija bitna za razvoj govora kako bi se dijete moglo uključiti u razred i komunicirati sa svojim vršnjacima i nastavnicima. Kako su roditelji svjesni važnosti ranih logopedskih tretmana, ako ne mogu dobiti podršku državnog sistema, onda je traže u privatnom sektoru, što već iziskuje određene troškove”, govori Maida, dajući istovremeno važne savjete svim roditeljima koji će dobiti djecu s Down sindromom. 

“Najbolji savjet je onaj koji je mom suprugu i meni dala pedijatrica Mira Ademović da se ničega ne odričemo, odnosno da se ne zatvaramo u kuću niti isključujemo dijete iz bilo kojeg životnog segmenta. Druga zamka u koju upadaju roditelji djece s Down sindromom je da razmaze svoje mališane, što nije također preporučljivo.”

Mijenjamo sistem za bolje sutra

Kada gleda svoje dijete i razmišlja o njegovoj budućnosti, kao i svaki roditelj Maida želi pružiti Emi sve da bude sretna i izraste u djevojku koja će živjeti u optimalnim uslovima. No, uzimajući u obzir stepen opće prihvaćenosti osoba s Down sindromom u BiH, ono što je plaši jeste šta će biti kada nje i njenog supruga ne bude.

“Predstavnici našeg udruženja imali su priliku nekoliko puta posjetiti zavode. Boravak tamo nešto je što ne želim svom djetetu. Stoga se trudim da Emu naučim da bude samostalna, da je potičem na učenje kako bi mogla imati zaposlenje i brinuti se o sebi. Cilj aktivnosti udruženja kao i drugih nevladinih organizacija je da zajedno s ostalim roditeljima i stručnjacima iz ove oblasti pokušamo uticati na sistem pozitivno ga mijenjajući da nam se ne bi dešavalo da osobe s Down sindromom, koje mogu živjeti samostalno i mogu raditi, završe u zavodima. Prema dostupnim informacijama, u BiH nijedna osoba s Down sindromom nije zaposlena, dok je u zapadnim zemljama to praksa preko 30 godina. Njima je sasvim normalno da osobe s Down sindromom po završetku srednje škole, a ima ih čak i na fakultetima, idu na posao bez obzira o kakvom je radnom odnosu riječ – skraćeno radno vrijeme, pola radnog vremena, puno radno vrijeme, rad vikendom, postoje razne kombinacije. Za mene je to velika stvar, jer znam da se može. Mi, roditelji u udruženju, volimo pričati o Velikoj Britaniji, Njemačkoj ili Španiji, gdje je samostalni život osobe s Down sindromom toliko važan dio sistema da ga sam sistem obezbjeđuje. Odnosno, država osigurava stanove za osobe s intelektualnim poteškoćama. Naravno, samostalni život se odvija uz asistenciju. Postoje servisi i službe asistencije, stručnjaci koji ih obilaze i provjeravaju da li je sve uredu. Postoje i agencije koje se trude da im pronađu posao i koje ih obučavaju kako se taj posao radi. Kod nas je ovakva situacija još uvijek jedna velika maštarija. Nažalost, u BiH čak nemamo ni precizan statistički podatak o broju osoba s Down sindromom. Već godinama radimo na projektu izrade potrebne baze podataka. Sve je spremno, i program, i upitnici, samo se još upravno-pravne stvari trebaju posložiti da bi projekat zaživio. Pristup će imati udruženje “Život s Down syndromom”, zdravstveni radnici i, ukoliko budu zainteresovani, statističari”, kaže na kraju razgovora Maida, nadajući se da će mlađe generacije, poput vršnjaka i drugara iz Eminog razreda koji su je prihvatili kao svoju ravnopravnu drugaricu, izrasti jednog dana u neke nove političare, ljude koji će obnašati značajne funkcije znajući kako stvarati zajednicu širih pogleda na život. Onu u kojoj se neće zatvarati oči pred potrebama drugačijih.

Dnevnik posebnih
<< 04/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


Posebno ih volimo
Kuma II
Kuma I

MEMORANDUM roditeljima "posebne" djece
1.
Uživajte u svom djetetu!
Tada će i drugi uživati u njemu.

2.
Ne očekujte puno! Uživajte u
svakom malom uspjehu.

3.
Ne gubite vrijeme na ispitivanje zašto
se to Vama dogodilo! Krenite tražiti pomoć za dijete i za sebe.

4.
Vjerujte da vaše dijete uvelike oplemenjuje ljude oko sebe!
5.
Vjerujte u sebe! Vi najbolje poznajete svoje dijete. Sve što želite
možete postići.

6.
Nemojte biti sami! Zatražite pomoć.

7.
Promijenite definiciju uspješnog djeteta! Vaše dijete je drugačije i za
njega je uspjeh nešto drugo.

8.
Budite ustrajni. Borite se!
Barijere i problemi uvijek će Vas pratiti.

9.
Svom djetetu prije
svega budite roditelj! To je Vaša najvažnija zadaća u njegovom životu.
10.
Bez obzira na sve teške trenutke, snagu crpite iz veselih i radosnih
trenutaka!

11.
Svaki novi dan je drugačiji! Neki su lakši, neki
su teži! Nekad ćete moći obaviti sve što poželite, a nekad ništa.

12.
Dajte sami sebi odmora jer Vam to treba! Obradujte se. Samo odmoreni i
zadovoljni možete smoći snage za dalje.
‎13.
Kad Vam je teško plačite, tugujte, žalite… To su tako normalni
osjećaji.

14.
Pronađite vrijeme kad možete biti sami sa
supružnikom! Svi ste pod stresom i svi ste potrebni jedni drugima.

15.
Težite obiteljskom zajedništvu! Spriječite udaljavanje jednih od
drugih.
16.
Posvetite se ostaloj djeci! Vaše posebno dijete neće ništa izgubiti.

17.
Ne odustajte kad Vam kažu "NE"! Upornost otvara mnoga vrata.

18.
Pričajte, pokažite i dokažite svima koliko obveza imate kako bi Vas
lakše razumjeli!

19.
Povežite se s drugim roditeljima! Ništa nije
poput razgovora s nekim tko je u istom položaju.
‎20.
Shvatite svoju situaciju kao životnu školu!
Vaše posebno dijete osvještava u Vama osnovne vrijednosti življenja.

I
upamtite: NISTE SAMI!
kad imaš "drugačije" dijete, onda...uživaš u Nizozemskoj!


















MOJI FAVORITI
Priče o umoru
dnevnik jedne kurtizane
UvijekSlugaNikadGospodar
San o jednoj ženi
Nikad ne reci dvaput
Pješčanik
Bismillah. 🌹
zdravi i lijepi
blob
Leteci Holandjanin
Mala Tajna - Veliko Blago
Corto Maltese
shizika
Samo računi redovno stižu...
Dusa u Bosni tijelo u Njemackoj
MOJA BOGDA SNA
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Citati.
DRAGI B(l)ože...
...titles are overrated...
Kazandžijska radnja MANUFAKTURA, Hadžić Abdulah
Oplaneti se - recikliraj
Andaluz
TA-HA
Ishranom do zdravlja
Ahiret
LJEPOTA DUSE
Svedska Hanuma
In case it's the last time...
(s)lijepa vremena
... by Tratinčica
Vratimo se izvoru...
Duradbegov Dolac
Aga
koksanje
suada
Hikaje- mudrosti
KALEIDOSKOP
Magnolija
Trudimo se za naše sunašce...
Zen Garden
fashion lover
Organic Life
Modni blog jedne tinejdžerke
Princeza nekog drugog svijeta
Odavde...pa do beskraja.
Mejja-Su
Ratnica Svjetlosti
Tea Party
Joie de Vivre
više...

BROJAČ POSJETA
257067

Powered by Blogger.ba