beats by dre cheap

Prvi razred

Bliži nam se kraj prvog razreda, početak samostalnog potpisivanja i opismenjavanja, početak prvih matematičkih operacija. Upisali smo Davuda u redovnu (normalnu) školi, kako bi i dalje bio u društvu redovne djece, i oponašao svoje vršnjake, koji ga neizmjerno vole. Smatram da je inkluzija ključni okidač za razvoj djeteta sa poteškoćama, da je vršnjačka podrška bogatstvo prirode i da Davud sigurno ne bi napravio takav iskorak u godini dana, da smo ga lišili redovne škole, bar što se prvog razreda tiče. Ne znam kako i kuda ćemo dalje, konačno sam svoj život svela na razmišljanje dan za dan, a ne do penzije i nakon mene... Duboko u sebi vjerujem da bi osmogodišnja škola koju smo pohađali davnih 80ih, napravila od Davuda famoznog lika. Za sada svog famoznog moram da čuvam od normalne škole, gdje je normalno da se nakon 50 dana nauče sva velika i mala slova i 10 brojeva sa početnim operacijama, počinju diktati i kontrolni radovi. Sačuvati svog famoznog znači da je roditelj jedini kreator, nastavnog plana i programa za svoje djete, djete sa poteškoćama i da će se samo raditi ono što roditelj ZAHTJEVA da se radi, bez pokušaja za nešto drugo. Koliko je roditelj zaista maher u tome, to niko ne kontroliše, niti je ikoga briga. Dok god se osjećam maherom i dok god to bude imalo smisla, štitit ću svog famoznog, a poslije će valjda neki sistem da se pobrine za to, ako sistem uopšte postoji i ako sam možda nesvjesno i ja kreator tog nekog sistema. Za sada se osjećam jako usamljeno i nemam osjećaj da imam bilo kakvo rješenje u rukama!

Dnevnik posebnih
http://roditelji.blogger.ba
04/05/2015 14:13